Najmanje 60 minuta tjelesne aktivnosti dnevno, devet do 11 sati sna noću, a ne više od dva sata na dan ispred zaslona računala, stručnjaci povezuju s višim rezultatima na testovima mentalne sposobnosti. Rezultat je to dijela opsežne desetogodišnje studije o kognitivnom razvoju mozga adolescenata koja je objavljena u Lancet Child and Adolescent Healthu i trebala bi poslužiti kao generalna preporuka roditeljima, odgajateljima i učiteljima.

Podaci su prikupljeni s 21 studijska mjesta diljem SAD-a između 1. rujna 2016. i 15. rujna 2017, a sudjelovalo je 4524 djece u Sjedinjenim Državama u dobi od 8 do 11 godina, koji su procjenjivani na temelju šest standardnih testova koji mjere jezične vještine, memoriju, kognitivne sposobnosti i brzinu rješavanja mentalnih zadataka.

U usporedbi s onima koji nisu zadovoljili nijedan od tri kriterija ponašanja, oni koji su iz prakticirali postigli su u prosjeku oko 4 posto bolje rezultate na kombiniranim testovima.

Studija je pokazala da je samo 2303 (51%) sudionika zadovoljilo preporuku o trajanju sna, 1655 (37%) zadovoljilo je vrijeme preporučeno za boravak pred računalom, a​ 793 (18%) zadovoljilo je preporuku o tjelesnoj aktivnosti. 3190 (71%) sudionika ispunilo je barem jednu preporuku, dok je 216 (5%) sudionika ispunilo sve tri preporuke.

Ograničeni boravak pred zaslonom računala i dovoljno spavanja bilo je povezano sa 5,1 posto boljim rezultatima u usporedbi sa skupinom djece koja nisu zadovoljila ni jedan od ovih kriterija.

“Moguće je da vrijeme provedeno na zaslonu utječe na san”, rekao je vodeći autor, Jeremy J. Walsh, postdoktorski suradnik na Sveučilištu British Columbia. “Spavanje je ključno za oblikovanje našeg mozga. Djeca moraju spavati devet do jedanaest sati noću da bi njihov kognitivni razvoj bio optimalan.”

Ovi nalazi naglašavaju važnost ograničavanja rekreativnog vremena provedenog ispred zaslona i potrebu poticanja zdravog sna za poboljšanje kognitivnih sposobnosti u djece.

– Nakon što sam pogledao samo istraživanje u izvornom obliku kao glavni zaključak istraživanja se ističe povezanost ograničenog vremena provedenog ispred ekrana i dovoljne količine zdravog spavanja s boljim kognitivnim sposobnostima kod djece. No, nije sasvim jasan smjer uzročno posljedične povezanosti, komentira doc.dr.sc. Tomislav Franić, dječji psihijatar u splitskom KBC-u.

Tu povezanost je moguće tumačiti u dva smjera. Jedno tumačenje je da su djeca s boljim kognitivnim sposobnostima jednostavno sposobnija pridržavati se određenih pravila, normi i ograničenja, a treba priznati da je danas za ograničenje buljenja u ekran potrebno puno sposobnosti kako okoline tako i samokontrole i kognitivnog uvida djece same.

Puno zanimljivije je tumačenje da takvo ograničenje utječe na bolje kognitivne sposobnosti. Taj utjecaj može biti pasivan i aktivan. Pasivna povezanost je jednostavno posljedica činjenice da se vrijeme provedeno ili izgubljeno pred ekranom može kvalitetnije potrošiti na druge aktivnosti uključivo i aktivnosti koje povoljno utječu na poboljšanje ili uvježbavanje kognitivnih sposobnosti.

Aktivna povezanost bi mogla biti preko pretpostavljenog negativnog utjecaja prekomjernog vremena provedenog pred ekranom na spavanje, mišljenja je psihijatar. On smatra da unatoč činjenici da nemamo potpune odgovore notorne činjenice te životno i kliničko iskustvo ukazuju da promjene u količini ili kvaliteti sna utječu na naše fiziološke, kognitivne, afektivne i psihološke funkcije.

– Holistički gledano promjene sna utječu na sveukupno psihosomatsko stanje, zdravlje bolest i kvalitetu života. Da je spavanje osobito važno u razvoju govore dinamične promjene u količini potrebnog sna kroz odrastanje do odrasle dobi. Dnevna potreba za snom opada od 16 h u novorođenčeta, preko 11h (dijete 3-5 godina), 10h (10-11 godina) do 7,5-8 h i manje u odraslih. Da je spavanje vitalno važna funkcija govori i činjenica da svaka dugačka budnost u normalnim okolnostima završava spavanjem, a uskrata čitavim spektrom patofizioloških poremećaja, sve do smrti.

Postoji niz teorija o ulozi spavanja u našem životu. Među njima je restorativna teorija prema kojoj za vrijeme spavanja dolazi do tjelesne i neurološke restoracije kao priprema za aktivnosti sljedećeg dana. Također se smatra da je to i period energetske obnove kao i vrijeme konsolidacije i sređivanja memorije što su sve preduvjeti optimalnog ili boljeg razvoja kognitivnih sposobnosti. Bez obzira koji je konačni uzrok i smjer uočenih povezanih pojava nalaz je interesantan za promociju i afirmiranje zdravijeg stila života vezano za tjelesnu aktivnost, vrijeme provedeno ispred ekrana i higijenu spavanja, zaključuje dr. Franić.