• Talent s Neretve

    U kampu madridskog Reala sam se lako nosila s dečkima

    Kada imate dijete koje je potpuno predano sportu kojeg voli, onda niti jednom roditelju nije teško uraditi što god treba i kad god treba i koliko god treba. To zna svaki onaj među vama koji je, primjerice, vozio i odvozio svoje potomče s treninga na trening.

    Roditelji malenih dalmatinskih nogometašica i nogometaša bili su tako u prilici ostvariti san svojih budućih Messija i Ronalda. Sve je počelo u kolovozu prošle godine kada se na splitskom Parku mladeži održala “Real Madrid Foundation Clinica”, kamp Real Madrida, na kojem su tamošnji treneri najmlađe nam zaljubljenike u balun procijenjivali i gledali i na kraju i pozvali u goste. Tako je 25 izabranih mladaca otišlo u Madrid sredinom siječnja, klinci i jedna klinceza, različite dobi, trenirali su pet dana sa trenerima Reala, na terenima Valdebebas – službenim trening prostorima svih generacija Kraljevskoga kluba. Ostvarenje svih snova!

    Na Santiago Bernabeu
    – Ovo mi je bilo predivno iskustvo, oduvijek sam sanjao Santiago Bernabeu, a ovo je bilo i više od toga, jer sam i trenirao u Valdebebasu gdje trenira i prva momčad Reala – ponosan je trinaestogodišnji Martin Martinović, jedan od sudionika kampa.
    Vatreni je navijač svog “rodnog” kluba RNK Split, a jednom, kada bude poznat i slavan – prvo što će napraviti jest – potpomoći svoje “crvene”.
    – Odmah bi sagradio “balon”, da dica mogu igrat i po kiši i po buri – kazuje nam.
    Lucija Borovac je bila jedina djevojčica među nogometašima, ali je to nije niti najmanje omelo u namjeri da pokaže koliko je vješta s loptom.
    – Mnogima je čudno što se bavim muškim sportom, ali nikada nisam osjetila ruganje, nego u tome vidim pozitivnu stvar – popularnija sam u muškom društvu – nasmijala nas je Luce.
    – Za dvije godine se nadam kako ću upisati sportsku gimnaziju, jer se planiram nastaviti i dalje baviti nogometom. Odlazak u Madrid za mene je predivno iskustvo. Drago mi je što sam se upoznala s načinom treniranja najvećeg europskog kluba, a ponosna sam što sam naučila nove tehnike igranja – veli.
    Počela se baviti sportom rano, trenirala je i odbojku i tenis i karate. Iako je u karateu bila uspješna i osvajala mnoge medalje, prevagnula je ljubav prema nogometu. Obzirom na to da u Metkoviću nije bilo ženskog nogometnog kluba, od vrtića je igrala nogomet s dečkima. Prati redovito sportska događanja i utakmice, a osim ljubavi prema Hajduku, razvila se ljubav i prema velikim europskim klubovima.
    – Ko mi je idol? Najdraži mi je igrač Neymar, igrač PSG-a – veli.
    Najviše bi željela potaknuti druge djevojčice da se bave nogometom, pa će se i njima, veli, ostvariti snovi.

    Dobili i nadimke

    Za boravka u glavnom španjolskom gradu, maleni su nogometaši pristustvovali utakmici Real Madrida i Villareala, obišli su Muzej Reala, sam Madrid, odigrali prijateljske utakmice sa lokalnim nogometnim akademijama. Trenirali su dva puta dnevno pod budnim okom Realovih trenera, 24 sata dnevno vodila se o njima briga od strane domaćina iz Real Madrid foundationa i Adidas international generationa. Djeci se motivacija za sport i zdrav život dodatno pojačala – tako je Duje Kolovrat, vratar čudesnog refleksa, prozvan “El portero”, sedmogodišnji golman iz Sarajeva Aldin Nikšić je postao “Navas”, Martin sa svojom ubojitom ljevicom “Marcello”… Naši mali sportaši su postali najbolji ambasadori topline i dobre volje, svugdje srdačno prihvaćeni i pohvaljeni za svoje ponašanje i predanost.