Nisam bila najbrža u pisanju i mama je smatrala da ću u tome napredovati uz hrvanje. Treniram ga sedam mjeseci, tri puta tjedno po sat i pol vremena. Ne samo da mi je pomogao u školi, već i kod kuće jer imam mlađeg brata Dominika koji me je često gnjavio i čupao. Sada to više ne može jer ga – bacim. Ne učim ga hrvanju jer je poanta da ga svladam, a ne da on nauči moje taktike. Hrvanje je čudo. Cilj mi je nastaviti s treninzima. Za to me motiviraju – brat, te treneri Josip Cindrić i Krešo Škugor – ispričala nam je malena Luce koja trenira u Hrvačkom klubu Split i koju treneri hvale da ne propušta niti jedan trening.

Susreli smo je na Regionalnom prvenstvu za mlađe uzraste održanom u sportskom centru Bazeni Poljud u gradu pod Marjanom na kojem je nastupilo 110 takmičarki i takmičara od 6 do 20 godina. Sudjelovali su hrvački klubovi Gospić, Zadar, Šibenik, Split i Ženski hrvački klub Pujanke.

– Od kada treniram hrvanje nije me strah raditi puno stvari koje su me prije strašile i više se zabavljam. Sad imam puno prijatelja i svi me više cijene – ozbiljno će devetogodišnji Lovre Strika iz Zadra koji trenira tri godine.

U razredu bez straha

Tomislav Ivanović (14) iz Šibenika nam kaže da voli borilačke sportove, ali da ne želi nikoga udariti. To dvoje, zaista, ide zajedno.

– Muško sam i hoću se tući, ali ne tako da nekoga ozlijedim. Za to je idealno hrvanje. Da vam budem iskren, u razredu me nitko ne usudi taknuti, osim cura koje me više vole od kada sam u hrvanju. To je zbog – tijela. Znači taj sport je pun prednosti i svi koji se žele upisati neka dođu u dvoranu Miminac – bivši Partizan, ili u onu Osnovne školu Petra Krešimira IV. – poziva mladi Šibenčanin.

I Franko Čobanov (18) koji zbog studija na Ki neziološkom fakultetu “potpisuje” transfer iz Hrvačkog klub Šibenik u Split, za hrvanje ističe da je to sport s najmanje ozljeda.

– To mi je važno da bi mogao trenirati dugo godina. Plan mi je natjecati se do tridesete godine, a kasnije se posvetiti trenerskoj karijeri – rekao nam je Franko.

Naš sugovornik tvrdi da je to i za djevojke odličan sport.

– One su borbenije od muških. To dobro znam jer im pomažemo sparirajući s njima da bi ih poboljšali – dodaje.

Uz Hrvački klub Split u gradu pod Marjanom djeluje i klub Pujanke u kojemu su samo cure i imaju ih 25 registriranih u Hrvatskom hrvačkom savezu. Zanimljivo je da one na Pujankama paralelno treniraju dva olimpijska sporta – hrvanje i judo.

– Ljudi se često iznenade koliko sam borbena i što treniram hrvanje. Tim sportom bavio se i moj otac Alen. Imam dvije sestre, te dva brata koji igraju nogomet, ali ljubav prema borilačkim sportovima samo sam ja naslijedila. U hrvanju sam višestruka državna prvakinja, a u judu sam bila državna prvakinja i jednom treća, a ove godine sam viceprvakinja u kategoriji do 49 kilograma jer sam se s kolegicom iz kluba dogovorila da joj pustim – kaže 13-godišnja Iris Marinović koja je, znači, već sedam godina članica Ženskog hrvačkog kluba Pujanke i sestrinskog “mješovitog” Judo kluba. Njihov predsjednik Slobodan Preradović kaže da u slučajevima kad imaju više djevojaka koje su jednako dobre u judu, a samo jedna na natjecanju može proći dalje, onda drugoj daju šansu da na hrvanju napravi rezultat.

Podjela kolača

Šteta bi bila izgubiti kvalitetno dijete koje ima nesreću da je u jedom sportu iznad nje jedna kolegica koja je samo za nijansu bolja. Zato, evo joj drugi sport da u njemu napravi rezultat – objašnjava Preradović.

Tako se natjecanje u hrvanju nakon dugo vremena vratilo u Split. Jer, kako napominje Tomislav Radanović, trener i predsjednik Hrvačkog kluba Split koji je organizator Regionalnog prvenstva za mlađe uzraste, zadnje takmičenje u tom olimpijskom sportu u gradu pod Marjanom održano je 2009. godine na Vojnim igrama.

– Prošle godine smo napravili restrukturiranje Hrvačkog kluba Split koji je osnovan još 1953. godine. Pokrenuli smo školu hrvanja za najmlađe te organizirali ovo natjecanje da bi i omasovili taj sport – veli Radanović.

Djeluju u dvorani u Sportskom centru Bazeni Poljud.

– Djeca na hrvanju razvijaju koordinaciju, snagu, brzinu, fleksibilnost, ravnotežu… Taj sport ima veliki utjecaj na razvoj koncentracije, brzine obrade informacija, logičkog zaključivanja i razvoja samomotivacije i discipline. Na treninzima intezivno radimo elemente gimnastike u parteru, vježbe snage, imitacije borbe s fokusom na kretnju i stvaranje osjećaja za prostor… – kaže Radanović.