Zamislite mjesto gdje djeca mogu sudjelovati u radionicama iz područja arhitekture, kemije, fizike, modelarstva, fotografije, likovne i glazbene umjetnosti, matematike i drugih, a usmjerene su ka edukaciji, buđenju i poticanju njihove kreativnosti i darovitosti. Na tom su tragu roditelji Jadranka Jurić, Hrvoje Buretić i Helena Vrdoljak početkom ove godine u Splitu osnovali udrugu “Darovita djeca” kako bi povezali roditelje i djecu, popularizirali darovitost kao društveno bogatstvo i bili podrška obrazovnom kadru u kontinuiranoj edukaciji.
Do sada su održali 50 besplatnih radionica s predavačima, stručnjacima iz svojih područja, s oko 500 zainteresirane djece za koje je stigla online prijava, neovisno o tome jesu li daroviti u pravom smislu te riječi.
– Darovitost je sklop osobina (sposobnosti, motivacije i kreativnosti) u kojima dijete postiže izrazito natprosječan rezultat. Ta su djeca intenzivna, uporna, radoznala, maštovita, ponekad burnih emocionalnih reakcija, ponekad preosjetljiva, ukratko, to su djeca s posebnim potrebama. Nemaju mira pa ga ne daju ni drugima! Većina ovih karakteristika uočava se već u predškolskoj dobi. Tu moramo pohvaliti DV “Cvit Mediterana”, s ravnateljicom Mirjanom Bakotić na čelu, koji već dugi niz godina radi na prepoznavanju i posebnom pristupu darovitoj djeci predškolske dobi. Nadamo se da će i ostali vrtići u Splitu i okolici započeti s ovakvom praksom.
Problem nastaje polaskom u osnovnu školu. Darovita djeca dolaze u školu naoružana velikim znanjem. Vrlo često u prvim godinama školovanja u knjigama iz hrvatskog, matematike i prirode ne postoji ni jedan pojam koji dijete već ne zna. Toj je djeci nekad dosadno, a neka znaju razviti različite oblike neprihvatljivog ponašanja. Također, u prvih nekoliko godina propuste razviti radne navike, ne nauče učiti, organizirati vrijeme i biti uporni. Odrasli koji ne poznaju i ne razumiju ponašanja koja karakteriziraju darovitu djecu skloni su ih etiketirati kao disciplinski problematične. Zbog toga što darovita djeca često misle, uče i reagiraju različito od opće populacije učenika, ona zahtijevaju programe prilagođene njihovim potrebama, jer i oni moraju i zaslužuju naučiti nešto novo svakoga dana – objašnjava nam Helena Vrdoljak, koja ističe da sustav uglavnom ne prepoznaje potrebu rada s darovitom djecom, pa je važno da roditelji shvate da je jedna od najvažnijih osoba u životu njihova djeteta učiteljica. Ona treba biti topla, fleksibilna i entuzijastična, osoba koja voli svoj posao i svoje učenike.
– Roditelji djece koju okuplja naša udruga (od prvog do četvrtog razreda) nemaju potrebu naglašavati i hvaliti se darovitošću svoje djece, niti svoju djecu smatraju genijalcima. Bilo kakvo eksponiranje djece u ovoj dobi smatramo štetnim. Svi naši istupi u medijima bili su i bit će usmjereni isključivo ka težnji da obrazovni sustav u najranijoj dobi ponudi darovitima dodatne sadržaje kako bi se razvili do punog potencijala i kako bismo prevenirali rizična ponašanja.
Ako pitate stariju darovitu djecu kako su prošla kroz školovanje, uvijek se pokaže da su imali izuzetnog učitelja, nastavnika ili mentora koji je prepoznao njihov potencijal, imao kreativan i inovativan način poučavanja, te smisleni plan i program povezan sa stvarnim svijetom. Dokle god se rad s darovitima bude bazirao na entuzijastičnim pojedincima, postojanje udruge ovakvog tipa od velike je važnosti. Ostaje nam da se nadamo da će sustav jednoga dana preuzeti brigu o darovitoj djeci na korist čitavog društva, jer darovitost je društveno bogatstvo!