Postali su dio naše svakodnevice, sredstvo komunikacije, dotok informacija, alat za posao, učenje, razonodu. Oni, kao i svi oblici tehnologije u školama, trebaju biti u funkciji odgoja i obrazovanja

Iako su gotovo sve osnovne škole stavile na svoje web-stranice obavijest roditeljima i učenicima kako na nastavi nije dopušteno korištenje mobitela i smart watcha, te da navedeni uređaji za vrijeme nastavnog procesa trebaju biti ugašeni, u praksi se to slabo poštuje.
Današnja djeca jako puno vremena provode uz ekrane mobitela, na nastavi ih često zovu roditelji i rodbina, oni sami međusobno igraju igrice za vrijeme školskog odmora, lajkaju i guglaju, u nekim situacijama snimaju jedni druge, a učitelji su gotovo pa nemoćni u borbi protiv mobitela koji im ometaju tijek nastave. S druge strane, roditelji nabavljaju djeci mobitele već od prvog razreda, a nerijetko su to prilično skupe “igračke” koje postaju statusni simbol, pa se oni s lošijim modelima često osjećaju izolirano i neprihvaćeno u društvu svojih vršnjaka. Raspitate li se koje modele mobitela nose djeca do petog razreda, iznenadit ćete se: mahom je riječ o aparatima koji koštaju par tisuća kuna plus pretplata, što je više od jedne prosječne hrvatske plaće. No, kad svi imaju, mora i moje dijete imati dobar mobitel, često je objašnjenje roditelja koji podliježu masovnom trendu.
Čuli ste već da je francuska vlada od ove godine u potpunosti zabranila uporabu mobitela u osnovnim školama, uz objašnjenje kako se radi o “pitanju javnog zdravlja”. Takvo što palo je na pamet i 2006. godine tadašnjem gradonačelniku New Yorka Michaelu Bloombergu koji pak nije uspio u svojoj namjeri da ukine mobitele u školama. Roditelji su se žalili jer bez mobitela ne bi mogli biti u kontaktu s djecom. Zato su im za postignut uspjeh na kraju školske godine kupili najnoviju verziju kakvog mobilnog aparata, zasigurno.
U hrvatskim školama tek kreće “strategija” protiv mobitela. Jedna škola u Kostreni, uz podršku Vijeća roditelja, donijela je novi kućni red po kojem korištenje mobitela vodi prema izricanju pedagoških mjera, poput pisanih opomena, pa čak i ukora. U zagorskoj Osnovnoj školi Antuna Mihanovića Klanjec, prema novom pravilniku, zabranjena je uporaba mobitela za učenika od 8 do 14 sati. Učenici mobitel mogu ponijeti u školu, no do posljednjeg zvona on mora biti ugašen i spremljen u torbu, čak i za vrijeme odmora. Nakon tučnjave splitskih srednjoškolki koju su masovno snimali njihovi vršnjaci, pa je cijela priča dospjela na sve portale, čak i strane, Lana Peto Kujundžić, zagrebačka sutkinja za mladež, kazala je kako podržava ideju da se i u hrvatskim školama uvede pravilo o nekorištenju mobilnih telefona. Ionako za hitne situacije postoji telefon u tajništvu, a sve ostalo je nepotrebno.
No, trebamo li kategorički biti protiv mobitela? Oni su danas postali dio naše svakodnevice, sredstvo komunikacije, dotok informacija, alat za posao, učenje, razonodu… Stoga je pitanje mogu li nastavnici i ravnatelji zabraniti mobitele u školama, možda pretjerano jer zabrane nikad nisu dale dobre rezultate. Sve je stvar dogovora između roditelja i nastavnika. Složit ćete se da svi oblici tehnologije u školama trebaju biti u funkciji odgoja i obrazovanja i koristiti se kako bi proces učenja bio učinkovitiji. Stoga mobiteli i tableti mogu biti jako korisni u nastavi, no uz kontrolirano korištenje koje neće djeci odvraćati pažnju od nastave, nego im, naprotiv, pomoći da se u nju uključe.
– Jako je teško boriti se s mobitelima jer njihovo korištenje roditelji uglavnom podržavaju. Istina, kažu djeci da ih ne koriste na satu, ali nema sata a da se nekome ne oglasi poruka ili poziv s mobitela. Djeci odmah padne koncentracija jer oni odmah većinom provjeravaju svoje mobitele. Na velikom odmoru znaju se skupiti u grupe i zajednički igrati neke igrice. Jedna od uloga škole je socijalizacija među učenicima, a ona u ovim slučajevima izostaje. Čak su oni bez mobitela ili s lošijim modelima malo isključeni iz društva ostalih – kaže jedna splitska učiteljica razredne nastave koja razmišlja o modelu korištenja mobitela jednom tjedno, na nekom satu, u kojem bi se obrađivalo novo gradivo tražeći informacije preko interneta. Djeci bi to bilo zabavno, ne bi mobitele doživjeli kao nešto zabranjeno, a počeli bi poštovati pravilo da ih se onda na nastavi mora isključiti.

Matematika na ekranu

U splitskoj OŠ Manuš za mobitele nema službene zabrane, ali u pravilniku stoji da mobiteli ne smiju ometati nastavu te da trebaju biti utišani.
– Danas živimo u vremenu kada su mobiteli neslužbeni dio školskog pribora. Čak nam i prvašići dolaze s futrolama s mobitelima. Samim roditeljima sugeriramo da razgovaraju sa svojom djecom o pravilnom korištenju mobitela, da poštuju pravila pristojnosti koja nalažu da se mobiteli ne koriste za vrijeme nastave, u kinu, kazalištu, u crkvi i na sličnim mjestima. Neki naši nastavnici uveli su korištenje mobitela na nekim satovima, primjerice na matematici jednom tjedno kada djeca, umrežena preko pametne ploče, rješavaju matematičke zadatke, kvizove, a nastavnica može pratiti rezultate. Učenici time zadovolje svoje potrebe za mobitelima, ali na koristan način. Takva praksa pokazala se uspješnom i oni poštuju pravila ponašanja – kazala nam je Marita Guć, ravnateljica ove škole, najavljujući zanimljiv eksperiment kada krene nova školska godina: cijela škola pokušat će nekoliko dana biti bez mobitela.
– Bit će zanimljivo vidjeli i čuti reakcije učenika – veli ona.