Za Rukometni klub Solin sigurno ste svi čuli, no jeste li znali da postoji i Rukometni klub Jadro? Osnovan je prije gotovo pet godina i okrenut je primarno radu s djecom, iako ne odustaje od toga da u budućnosti ponovno oformi i seniorsku momčad. Evo njihove priče.

Iza ideje o klubu koji nosi ime „rike“ koja protječe Solinom stoji Dragan Grizelj, poznato rukometno lice u Dalmaciji. Kao igrač bio je pravi golgeter s desnog krila, nazabijao se golova u Sućurcu, Trogiru, Splitu, Metkoviću, Solinu, a posljednjih par desetljeća u trenerskom je poslu. S generacijom Splita bio je kadetski i juniorski prvak Hrvatske, kasnije je nekoliko puta uveo Solin u prvu ligu, a onda je prije pet godina uz nekoliko najbližih suradnika odlučio pokrenuti vlastiti projekt.
– Sveti Kajo, u kojem živim, raste po broju stanovnika i procijenili smo da bi osnivanje novog kluba bila prava stvar jer u mjestu nije bilo nikakvih sportskih sadržaja. Djeca bi na igralištu glavinjala, ne bi znala što bi sa sobom i samo ih je trebalo usmjeriti. Počeli smo s djecom, a imali smo i seniore s dobrim rezultatima u 3. ligi, ali ih više nismo mogli financijski pratiti – govori nam Grizelj koji je u klubu i predsjednik i trener.
Prva mu je ideja pri osnivanju kluba bila približiti sport djeci u Sv. Kaju.

Dovoljno djece za svih 
– To mjesto broji 5000 stanovnika i nismo htjeli da djeca moraju ići u Solin kako bi trenirali rukomet. Ima dovoljno djece za svih.
Kao i svakom novom klubu, pogotovo u relativno maloj sredini, Grizelju nije bilo jednostavno privući polaznike.
– Išli smo na sate tjelesnog i vrbovali djecu – prisjeća se Grizelj.
– I brzo smo narasli na 50 djece. Kad smo imali seniore, tad je u klubu bilo i do 80 članova.
Ne zaboravlja Grizelj tko mu je pružio ruku u počecima.
– U susret su nam izašli Đuro Baloević, ravnatelj OŠ Vjekoslav Parać, tadašnji predsjednik Mjesnog odbora Ivan Radnić koji nam je ustupio igralište na otvorenom u Sv. Kaju kod crkve Sv. Anastazija. Na tom je terenu sve počelo. Koristili smo jedno vrijeme i dvoranu OŠ kraljice Jelene, čijoj ravnateljici Vesni Ružić također zahvaljujem. Imali smo i podršku bivšeg gradonačelnika Blaženka Bobana i sadašnjeg Dalibora Ninčevića.
Danas RK Jadro okuplja pedesetak djece i to uglavnom rođene od 2006. do 2009. godine.
– Da imamo bolje uvjete, bilo bi ih i više, no i ovako ih je značajan broj prošao kroz klub – smatra Grizelj.
– Djeca su uporna i talentirana, pomak je očit. Na Prvenstvu Hrvatske u mini rukometu prije tri godine izgubili smo u četvrtfinalu od Zagreba, osvojili smo turnir u Međugorju, još neke medalje… Danas se godište 2006./07. natječe u Županijskoj ligi, a 2008./09. u Međužupanijskoj.
Djeca Jadra i danas treniraju u dvorani OŠ Vjekoslava Paraća, a treninge ponekad odrađuju i na onom vanjskom igralištu kod crkve, kad je ljepše vrijeme, a vikendom u dvorani OŠ kraljice Jelene.

Jadro teče i prema Sv. Kaju
– Sad je gotova treća dvorana u Ninčevićima, ali čeka se oprema. Nadamo se da ćemo tamo dobiti neke termine – otkriva nam Grizelj glavnu želju u 2019.
Grad Solin pomaže koliko može.
– Ovo nam je peta godina, što znači da ćemo ubrzo ispuniti uvjet ulaska u Solinsku zajednicu sportova. Sljedeće godine na račun toga dobivamo 8000 kuna, a za normalno funkcioniranje kluba treba nam oko 25.000 kuna godišnje. Bolje išta nego ništa. Snalazimo se uglavnom donacijama, a pomognu nam i neke lokalne firme. Borimo se.
Nije baš svima u Solinu sjelo što se osnovao drugi klub, priznaje Grizelj i dodaje kako je želja za dokazivanjem vrijednosti kluba ipak nadjačala sve nedaće:
– Čak su nas i u Kaju gledali čudno, no upornošću i radom došli smo do toga da su nam kasnije roditelji sami počeli prilaziti i upisivati djecu. Ni RK Solinu nije bilo svejedno u početku, ali svakim danom naš je odnos sve bolji.
Nekih velikih, „bombastičnih“ ambicija Grizelj nema. Kad smo ga upitali da nam kaže gdje vidi Jadro za pet godina, dakle ususret desetom rođendanu, jednostavno je odgovorio:
– Nastojat ćemo s ovom djecom jednog dana opet oformiti seniorsku momčad, iako smo svjesni da ona puno košta. Volio bih da ovi dečki s budućim generacijama budu u vrhu dalmatinskog rukometa. A ako ne uspijemo složiti seniorski tim, slat ćemo djecu dalje. Nadam se da ćemo s novom dvoranom u Ninčevićima dobiti bolje uvjete za treniranje i s vremenom postati dobro organiziran klub. To mi je najvažnije.
Za kraj je Dragan Grizelj uputio zanimljivu, simboličnu poruku:
– Mi smo mali klub koji želi postati malo veći. Jadro teče i prema Svetom Kaju!