U bazenu mnogih sportskih talenata prošli mjesec isplivao je još jedan genijalac – mladi kickboksač Luka Uglešić osvojio je Svjetsko kadetsko prvenstvo u Italiji!

Da je Hrvatska uspješna sportska nacija već davno pjeva svaka ptica na grani. Te iste pjesme nakon jesenske selidbe nisu nužno trebale pjevati u drugim krajevima jer su se sami sportaši ovoga ljeta pobrinuli da se o njima čuje glas.

A uspjeh 15-godišnjeg kaštelanina Luke Uglešića iz kickboxing kluba “Uni rent” odjeknuo je daleko, pa nam nije preostalo ništa nego odazvati se na jeku njegova imena. O čemu se radi ispričao nam je sâm Luka.

-U razdoblju od 16. do 23. rujna ove godine nastupao sam na Svjetskom kadetskom prvenstvu u Italiji gdje sam osvojio svjetsko zlato. Do samog natjecanja došao sam tako što sam prvo osvojio državno prvenstvo u Slunju ove godine, a onda dobio poziv u reprezentaciju.

Ovaj mladić hrabro je stupio u borilačku arenu sa svojim vršnjacima.

– Bio sam sretan kad sam saznao da ću otići na Svjetsko prvenstvo, pogotovo mi je bilo lakše što su svi moji prijatelji bili tamo. Zanimalo me kako to sve izgleda, ali da ću dogurati do zlata nisam se ni nadao!

Među trinaest natjecatelja u njegovoj kategoriji, preko sistema izvlačenja turnir je otvorio s mađarem Peterom Nemethom.

– Prvi meč nisam bio toliko nervozan. Bio sam svjestan da sam se dobro spremio, tijekom cijelog ljeta naporno smo trenirali. Prvu borbu sam dobio na prekid i nakon toga je sve bilo lakše!

Put do uspjeha iz snova vodio je dalje preko borbe sa Španjolcem Gabrielom Furtunom, Guatemalcem Gabrielom Jerezom te u finalu s Arnelom Bulićem iz Bosne i Hercegovine.

– Svaki dan imali smo jednu borbu, a večer nakon što sam ušao u finale moji prijatelji su već slavili kao da sam osvojio. To mi je malo stvorilo dodatan presing, ali moram priznati i dalo motivaciju – prisjeća se Luka te nastavlja:

– Sjećam se da sam bio nervozan do početka meča. Ali kad je otpočelo bio sam svoj. Nakon prve dvije runde sam vodio, a u trećoj rundi sam ga sa dva “krošea” i “low-kicka” oborio. On nakon toga nije mogao nastaviti borbu i sudac je proglasio pobjednika. Bio sam presretan!

Stalno napada, pritišće

No, dojmovi su se, kako kaže, slegli tek kad se vratio kući i proslavio uspjeh s bližnjima. Tek tada doživio se kao svjetskog prvaka!

Njegov trener Miljenko Šarac otkrio je tajnu uspjeha.

– Odlučili smo da je lakša opcija ići u ritam, stalno napadati protivnika i vršiti mu pritisak da izgubi samopouzdanje. Jedino je tako mogao doći do pobjede. Luka ih je stvarno sve demolirao, sva četiri meča bila su prekinuta!

– Ključni dio svega bio je odnos trenera i borca. Kad je došao u finale rekao sam mu: “Odradi što smo se dogovorili i ništa drugo“. A on se ne samo u finalu, nego kroz cijeli turnir držao onoga što smo se dogovorili, ma niti sekunde nije odstupao i to je to! – kaže Šarac koji je u ovom sportu pune 44 godine.

Premda mnogi na borilačke sportove gledaju s rezervom i kao odraz nečeg agresivnoga, ovaj dvojac to demantira.

– Za moj pojam, borilački sport je kao nešto rekreativno najbolji sport na svijetu. Kako se tu radi, pa čovjek od znoja i umora na kraju bude mokar k’o pivac! – objašnjava Šarac na što samo nabacismo kako taj sport sigurno nije za plašljive “kokoši”.

Bolje razbijati predrasude, nego zube

I Luka nam je svojim iskustvom razbijao predrasude o ovom sportu. Rekosmo, bolje predrasude nego zube, ali to ni ne bi učinili jer se inače u borbi tempiraju udarci.

– Važno je da je udarac pravilan i da udaramo na otvoreno mjesto. Ako udarimo prejako gubimo bodove, a ako to ponovimo četiri puta budemo diskvalificirani. Sad tu ovisi – neki suci puste malo jaču i tvrđu borbu, a neki i to kažnjavaju, to vidimo tijekom borbe.

Luka se kickboksingom počeo baviti od treće godine preko poznanstva njegova oca i trenera, a intenzivno se bavi zadnjih pet godina. Sudjelovao je na nekoliko turnira, prvi veći uspjeh ostvario je prošle godine osvojivši zlato u Svjetskom kupu održanom u Italiji. Čini se da mu ta zemlja “leži”!

Sam klub djeluje u skromnim uvjetima, veliku pomoć pružaju grad Kaštela i glavni sponzor Uni rent. Kad “zagusti” uskoče trenerovi prijatelji pa mu pomognu u održavanju. Što ćeš, na amaterskoj i poluamaterskoj razini teško je kod nas živjeti od bilo kojeg sporta, a da nije nogomet.

– Ma je da Luka ima predispozicije za više, ali karijera mu ne smije biti na prvom mjestu. Osnova mu je škola, da bude dobar čovjek i da ima obitelj! – ispravlja nas Šarac, dodavši pritom kako je Luka odličan đak koji od ove godine pohađa prirodoslovno-matematičku gimnaziju u Splitu.

Odličan u školi, još izvrsniji u ringu. Ovo drugo nismo provjerili iz “prve ruke”, iz nekog razloga vjerujemo Luki i treneru na riječ!